Prvi grad u BiH s uličnim tablama, ali na njemačkom

Već u studenom 1878. Livno je kao prvi grad u Bosni i Hercegovini dobilo ulične table s imenima sokaka (ulica) i kućnim brojevima. Dopisnik zadarskog Narodnog lista iz Livna taj događaj popratio je komentarom:

Vojnička vlast prišila je tablice koje su žalibože niemački napisane. Na tim tablicama čita se Meštrovića gasse, Kujundžića gasse itd. Misle možda Niemci i Mađari da će nas time poniemčiti i pomađarati.Bilješka 2323Narodni list, br. 96, Zadar, 7. 12. 1878.

Grad pod Crvenicama

Mnogi su posjetitelji rekli da je Livno vrlo lijep grad. Ako se ne želimo prepustiti hvalospjevima i ako smo upoznali brojne gradove, morali bismo postaviti pitanje čime je Livno zaslužilo takvu ocjenu.

Taj grad, često razaran, dotrajavao je i umirao, ali se uvijek iznova rađao. Urbana baština antičkog i srednjovjekovnog Livna duboko je zakopana u nedovoljno istraženim arheološkim slojevima te u zagubljenoj i nepoznatoj arhivskoj građi. Bila su to vremena kada se gradilo malo, a rušilo mnogo, i upravo se u tome krije odgovor na pitanje zašto graditeljska baština Livna nije bogata u odnosu na dugo postojanje grada.Bilješka 1313Na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine nalaze se 22 nacionalna spomenika na području Livna (Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, Popis nacionalnih spomenika po mjestima – Livno, pristupljeno 10. 3. 2026.).

Staro se Livno nije branilo vodom nego uzvisinom, zbog čega se zametak grada oblikovao dalje od obala Bistrice. Utemeljitelji Livna nisu vodili računa samo o obrambenoj strategiji kada su odlučili graditi naselje ispod Crvenica. Birajući prisojnu stranu, okrećući lice grada prema jugu i suncu, dobili su grad pun svjetlosti.

Brojni gradovi u svijetu podignuti su na obalama rijeka. Neki od njih nalaze se na ušćima rijeka, a rijetki su nastali na njihovim izvorima. Livno je jedinstveno po tome što u njegovu najužem području izviru dvije krške rijeke (Bistrica i Žabljak), a treća (Sturba) nedaleko od grada.

Livno se smjestilo na samom izvoru prekrasne krške rijeke Bistrice, koja se u tko zna koliko dugom procesu probijala kroz vapnenačke labirinte i zamršene podzemne putove kako bi ispod impresivnih Crvenica i dubokih pećina spektakularno podarila obilje bistre i hladne vode. Ovaj hidrogeološki fenomen i spomenik prirode nalazi se na lokalitetu zvanom Duman i upravo tu Bistrica kreće na svoje uzbudljivo i kratko putovanje.

Livno, grad milenijskog trajanja, blagoslovljeno tim izvorom bistre i hladne vode, razvijat će se u njezinu okrilju od prapovijesnog delmatskog suburbija, rimskog utvrđenog logora castrum, ranosrednjovjekovne hrvatske Cleune, Clivna, Hlivna i Bistričkog Grada iz doba bosanskog kralja Stjepana Ostoje te osmanskog i austrougarskog Livna pa sve do današnjih dana.

Na raskrižju putova

Bez unaprijed nametnute planske sheme grad se oblikovao podizanjem pojedinačnih dijelova čija je cjelina bila odraz materijalnih mogućnosti svake razvojne etape. Otuda živopisni „nered“ njegove strukture koja nastaje poput prirodnog tkanja u kojem se ulice međusobno povezuju u organsku cjelinu urbane sredine.

Livno leži na spoju zemljopisnih regija. Taj ga je položaj nekada činio važnim prometnim čvorištem na raskrižju putova. To stjecište putova (prema Splitu, Mostaru, Sarajevu, Banjoj Luci i Zagrebu) uvelike je odredilo i glavne smjerove širenja grada, čime se oslobodio stege obrambenog položaja na uzvisini.Bilješka 1919Stari austrougarski plan grada iz 1883. godine otkriva da su dvije glavne ulice u Donjem gradu nosile nazive Spalato Strasse i Travnik Gasse. I danas se na tim važnim putnim smjerovima nalaze ulice koje se zovu: Splitska ulica, Zagrebačka ulica i Duvanjska cesta. Nesumnjivo je da Livnu jedinstvenost i ljepotu daju ponajprije njegov položaj i smještaj te dijelovi urbanog krajolika.Bilješka 2020Nedugo nakon otkrivanja spomenika kralju Tomislavu novinar (Grgur Kostić) beogradskog dnevnika Vreme ovako je opisao Livno: Malo i romantično Lijevno počinje da se zaboravlja, ali je ono ipak najlepši i najsimpatičniji gradić bosanskog Završja. Lijevno je stari grad. Na spomenicima kojih ima mnogo po okolini i po gradskim zidinama utvrđeno je da je tu bila rimska naseobina. Lepo je Lijevno, a naročito je lepa njegova okolina. Prvi utisak na stranca kada dođe u varoš je živost. Elektrika, vodovod, čiste popločane ulice, park, lepe zgrade i veseli izgled grada čini da čovek posle veličanstvene tišine jezovite Koprivnice i drvenih kupreških kućica oseti odjednom kao da je došao u veliko mesto (Vreme, br. 1941, Beograd, 17. 5. 1927.).

Osam mahala, 23 sokaka i jedna ulica

Urbano i stilsko oblikovanje arhitekture Livna pretežito je određeno pojavom graditeljstva s periferije istočnog i zapadnog carstva tijekom vladavine osmanskih Turaka (1485. – 1878.) i Austro-Ugarske Monarhije (1878. – 1918.). Tijekom 16. i 17. stoljeća dogodile su se korjenite promjene u strukturi grada koje su izbrisale gotovo sve tragove starijih stanja. Nastajao je grad s orijentalno-islamskim značajkama, ali i sa specifičnim urbanističkim rješenjima koja su se izdvajala od karakterističnih stereotipa toga doba.

Administrativno i trgovačko središte bila je čaršija u pretežito sjevernom dijelu grada, a istočni i zapadni dijelovi razvijali su se intenzivnije tek potkraj osmanskog razdoblja. Tadašnja se struktura dijelila na čaršiju i stambene cjeline, što je u praksi značilo podjelu na javni i privatni dio grada. U jednom je tekao društveni život, a u drugom je vladao obiteljski mir.

Sokak je bio temeljna urbana jedinica. Više sokaka tvorilo je jednu mahalu. Središte mahale bio je neki javni objekt, a u najvećem broju slučajeva džamija. Prema planu grada iz 1883. godine austrougarske vlasti zatekle su grad podijeljen na osam mahala. Unutar mahala bila su dvadeset tri sokaka i jedna ulica (Spalato Strasse), od kojih je većina već nosila tradicionalne nazive, najčešće po prezimenima obitelji koje su u njima živjele. Nova je vlast uvela nekoliko naziva po istaknutim povijesnim osobama.Bilješka 2222Radikalne promjene gradskih hodonima dogodit će se 1918., 1945. i 1992. godine.

Tri trga

U Livnu su već tada postojala i tri trga: Kronprinz Rudolf Platz (današnja Žitarnica)Bilješka 2424Žitarnica je najstariji od postojećih gradskih trgova. Zalaganjem gradonačelnika Ali-age Čizmića Gradsko vijeće Livna odlučilo je 1892. godine preseliti tržnicu s Turbaše na slobodni prostor Kronprinz Rudolf Platza (Arhiv Franjevačkog samostana Gorica /u daljenjem tekstu: Arhiv FSG/, Kronika Franjevačkog samostana Gorica, sv. I., 1833.-1962. /u daljnjem tekstu: Kronika FSG/, 82)., Konak Platz (današnji Trg branitelja Livna)Bilješka 2525Na tom je trgu od 1870. godine bilo administrativno sjedište kajmakama (Konak) i zatvor. i Stojan Platz (današnji Trg kralja Tomislava).Bilješka 2626Franc Stojan (Mostenik pri Moravskem) bio je časnik (satnik) 17. pješačke pukovnije austrougarske vojske koji je sudjelovao u zaposjednuću Livna 28. rujna 1878. Za sudjelovanje u bitkama kod Jajca i Livna odlikovan je Vojnim križem za zasluge (Jernej Andrejka, Slovenski fantje v Bosni in Hercegovini 1878., Celovec, 1904., reprint, Ljubljana, 204., 246 i 273; Wiener Zeitung br. 290, 10. 12. 1878.) Potkraj 1878. godine imenovan je vojnim zapovjednikom Livna. Njegovo je djelovanje na toj dužnosti u javnosti izazvalo oprečne reakcije; dok su ga pojedini mediji oštro kritizirali (Narodni list, br. 22., 15. 3. 1879.), drugi su ga branili i hvalili (Narodni list, br. 27, 2. 4. 1879.; Obzor, br. 73, Zagreb, 27. 3. 1879.). Umro je 1881. godine u Beču dok je pohađao školu za stožerne časnike. Gradsko vijeće odlučilo je nakon njegove smrti ovaj trg nazvati po njemu. Spomenuti su se trgovi urbanistički i arhitektonski potpuno oblikovali u razdoblju austrougarske uprave.

Na dva od tri spomenuta trga od 1916. do 1926. godine postavljena su tri spomenika. Svi livanjski trgovi doživljavali su određene promjene i kasnije, sve do danas. Preoblikovanje je u biografiji svakog živog grada stalnica.

Sama riječ trg korijen je izvedenicama trgovati ili tržnica, što jasno svjedoči o tome da su se važni poslovi na njima obavljali od davnina.

Dnevni boravak i kružni tok

Trg kralja Tomislava glavni je livanjski trg koji svoje središnje mjesto ne potvrđuje samo veličinom i lokacijom već i istaknutom društvenom i političkom ulogom koju je imao tijekom svoje povijesti. Iznimna je vizualna i prostorna točka grada. Zbog povijesne važnosti osobe po kojoj nosi ime, ovaj trg ima važnu identitetsku i edukativnu vrijednost.

Danas je taj trg pješačka zona namijenjena susretanju i druženju ljudi, što izravno pridonosi humanizaciji gradskog središta. Trg kralja Tomislava dinamično je društveno središte koje privlači ljude da na njega dolaze, da se vide i u njemu povremeno borave kao u svom „dnevnom boravku“ pod otvorenim nebom.

Trg branitelja Livna danas služi isključivo za odvijanje prometa, pretvorivši se gotovo u kružni tok. Dodatni prostor iskorišten je kao parkiralište. Sličnu namjenu ima i noviji Trg Domovinskog rata. Prema svemu sudeći, na oba su se trga sve uloge svele na onu najmanje poželjnu – prometnu. Na svu sreću nakon izgradnje obilaznice promet teških kamiona i autobusa izmješten je iz središta grada.

I dok je Trg Domovinskog rata obogaćen spomenikom podignutim zaslužnom fra Mihovilu Sučiću, doktoru medicine (Livno, 1820. – 1865.), Trg branitelja Livna ostao je bez ikakvih sadržaja koji se uobičajeno nalaze na trgovima. Ništa bolji položaj nema ni Žitarnica. Već odavno nije tržnica, a urbanisti mu u novije doba nisu odredili nikakvu drugu namjenu osim prometne.

Kamenje će vas poučiti

Spomenici su svojevrstan spoj slike, simbola i ideja, a u njihovu nam razumijevanju pomaže i samo značenje te riječi. To je vidljivo iz etimologije koju povezujemo s latinskom riječju monumentum, koja dolazi od glagola monere u značenju „podsjećati“, „opominjati“, „upozoravati“, „savjetovati“.

Budući da se spomenici smatraju snažnim oblikom povijesnog narativa, oni imaju moć „govoriti sami za sebe“. To je prepoznato još u staroj latinskoj mudrosti pa je nastala poslovica: Kamenje će vas poučiti onome što nećete naučiti od svojih učitelja (Lapides docebunt vos, quod a magistris vestris non discetis).

O javnom spomeniku kao društvenom i estetskom fenomenu u Bosni i Hercegovini zapravo možemo govoriti tek od početka 20. stoljeća. Tada je u najširim slojevima društva skulptura takva oblika i namjene označena tim pojmom. Otada pa do danas u općoj je svijesti spomenik sinonim za javni spomenik, a ne za dio kulturne baštine općenito. Dakle on se shvaća kao spomenik nekomu, a ne kao spomenik nečega.