Dva aviona nad Zrinskim trgom
Nedjelja kad je otkriven spomenik kralju Tomislavu, sat po sat, na trgu koji se tada zvao Zrinski.
Generalna proba
Tjedan prije najavljene proslave otkrivanja spomenika kralju Tomislavu u Livnu je priređena velika svečanost. Proslavljena je 700. obljetnica preminuća svetog Franje Asiškog. Središnja je svečanost održana 29. kolovoza 1926. Svečanost je započela 28. kolovoza dočekom banjolučkog biskupa fra Joze Garića na Drinovoj Međi.
Svečanu pontifikalnu misu u zajedništvu s brojnim svećenstvom služio je biskup Garić. Za vrijeme mise biskup Garić krizmao je 560 dječaka i djevojčica. Proslava obljetnice preminuća sv. Franje Asiškog bila je svojevrsna generalna proba za svečanost otkrivanja spomenika.
Približavao se dan proslave. U svojim sjećanjima o stanju neposredno prije proslave fra Jako Pašalić zapisao je:
Sve su na dlaku pripreme za svečanost učinjene: spomenik je sa svim svojim detaljima uzdignut, uzvanici su pozvani, u novinama je svečanost oglašena, za banket je svega pripremljeno u izobilju, samo smo još Boga molili da nam 5. rujna lijepo vrijeme bude.
Gosti pod slavolukom
Već oko podneva 4. rujna Livno je bilo odjeveno u svečano ruho. Stotine hrvatskih zastava, veliki vijenci cvijeća i sagovi resili su pročelja kuća gostoljubivih Livnjaka. U subotu su počeli pristizati prvi gosti. Njihov doček i prihvat organizirani su kod slavoluka.
U subotu je stigao i izaslanik Vlade Kraljevine SHS dr. Dušan Petrović, veliki župan Travničke oblasti. Među gostima bili su i utemeljitelj hrvatske arheologije fra Lujo Marun te župnik u Johnstownu i dugogodišnji pastoralni radnik za iseljene Hrvate u SAD-u don Mirko Kaić. Budući da Livno nije imalo dovoljno hotelskih kapaciteta, velik broj gostiju smješten je u obiteljskim kućama.
Tko je još stigao u subotu
Prvi su stigli članovi izaslanstva Družbe BHZ: zmaj brdovački Oto Munder, zmaj svetohelenski Milutin Mayer, zmaj kordunaški Aleksandar Balog i zmaj valpovački dr. Rikardo Lerch. Dočekani su vrlo srdačno pod velikim slavolukom.
Drugi su stigli Duvnjaci predvođeni fra Mijom Ćuićem. Nakon njih stigli su članovi limene glazbe iz Kaštela, jedna postrojba vojnika iz sinjskog garnizona, nogometaši SAŠK-a, te članovi Hrvatskog sokola iz Bugojna i Travnika. Na proslavu je došao i fra Jozo Garić, banjolučki biskup, s kanonikom fra Filipom Pašalićem. Izaslanstvo Hrvatske seljačke stranke činili su narodni zastupnici u Skupštini Kraljevine SHS dr. Ivan Pernar, Karlo Kovačević, Stipe Matijević i Ivan Čelan.
Na istočnoj strani obeliska, na visini od tri do četiri i pol metra, uklesan je prigodni tekst, dok je na istoj visini na zapadnoj strani postavljen reljef.
Navečer, oko 20 sati, organiziran je ophod svim livanjskim ulicama. Livno je bilo raskošno osvijetljeno električnom javnom rasvjetom i šarolikim svijećama, tako da je grad plivao u moru svjetla. Nakon završenog obilaska priređen je koncert u domu društva „Dinara“.
Mužari i budnice
U nedjelju, 5. rujna, osvanuo je sunčan dan. Pucnji iz mužara i budnice kaštelanske i domaće limene glazbe u šest sati navijestili su svečani dan proslave.
Osvanuo je željno iščekivani lijepi 5. rujanski dan, dan naše svečanosti, dan da se ljepši nije mogao poželiti. Na azurnom nebu nigdje oblačka, topao, ni ćuka povjetarca, sunce raskošno prosulo svoje zrake po svim planinama, brežuljcima i po cijelom livanjskom prostranom polju, kao da se i nebesa smješkaju i vesele našoj nacionalnoj proslavi!
U osam i pol sati krenula je velika povorka od doma društva „Dinara“ prema samostanskoj crkvi na Gorici. Nju su činili članovi stranih i domaćih društava, izaslanstva iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske te mnogobrojni stanovnici iz daleke okolice u slikovitim narodnim nošnjama, konjanici sa zastavama i vojnici.
Vrve nepregledne povorke puka iz svih okolišnih župa u živopisnoj narodnoj nošnji: kršni momci i ljepojke djevojke, razdragani i prpošni dječaci i djevojčice, snažni i brkati muškarci, gojne i rumene nevjestice, starci i starice i oni skupili snage pa koračaju sigurnim koracima, sve to hrli prema bijelom samostanu i veličanstvenoj bazilici svetoga Petra i Pavla na Slatkoj Gorici, gdje će se najprije pobožno Bogu pomoliti i preporučiti prvacima Kristovih apoštola za vlastite svoje i svojih potrebe i za sreću cijeloga hrvatskog naroda, a onda iza svečane službe božje krenuti iz bazilike po programu u procesiji na svečanost hrvatskoga naroda do spomenika prvoga hrvatskoga kralja Tomislava, koji mu podiže s toliko žarke ljubavi, nacionalnim ponosom i svetim osjećajima! Osim toga došlo je mnogo stranog svijeta iz susjednih kotareva: Tomislavgrada, Glamoča, Sinja i Splita.
Ni velika samostanska crkva nije mogla primiti mnoštvo okupljenog naroda, zbog čega su mnogi bili primorani ostati izvan crkvenih vrata. Misno slavlje predvodio je banjolučki biskup fra Jozo Garić, a prigodnu homiliju održao je fra Filip Pašalić. Nakon misnog slavlja povorka se vratila u istom poretku na Zrinski trg. Na trgu su za uzvanike podignute dvije svečano uređene tribine.
Kada se je svršila služba božja, kada su odličnici na povišenim mjestima oko spomenika zauzeli svoja mjesta s preuzvišenim biskupom fra Jozom Garićem i njegovom pratnjom na čelu, kada je kršna „Dinara“ sa splitskim i sinjskim pjevačkim društvom tik uz podij spomenika zauzela svoje mjesto, kada su časne sestre odmah iza njih poredale svoje učenice u svečano bijele haljine obučene s bijelim vijencima i vrpcama hrvatske trobojnice na grudima, koje su izgledale kao anđeli s neba poslani za uzveličanje svečanosti.
Govor u podne
Točno u dvanaest sati na podnožje se spomenika popeo predsjednik odbora fra Jako Pašalić u franjevačkom habitu i s prebačenom hrvatskom trobojnicom preko ramena. On je iznimnom govorničkom vještinom i pjesničkim zanosom protumačio važnost svečanosti i povijesnu veličinu prvog hrvatskog kralja Tomislava. U svojim sjećanjima na ovaj dio proslave Pašalić je zabilježio:
Govorio sam što me je glas nosio, ali da mi je glas bio kao jerihonska trublja, ne bi svi mogli čuti, jer je silno mnoštvo naroda bilo.
Kad je riječ o broju onih koji su nazočili svečanosti, procjene su, kao i obično, bile različite.
- 4000 do 6000procjene, str. 159
- oko 10 000tjednik Svijet, 2. 10. 1926.
- više od 4000 samo iz Livnafra Jako Pašalić, zapisano 1950., str. 174
Još dok je fra Jako govorio, stigla su dva zrakoplova iz Mostara te su u nekoliko navrata nadletjela grad i Zrinski trg. Bila je to velika senzacija za Livnjake jer tako nešto dotad nije viđeno u Livnu.
Usred moga govora zatutnjaše u zraku motori aviona (2) koje je iz Mostara poslao general Čađević na moju zamolbu pa su na svojim velikim krilima poput orlova dosta nisko iznad grada i naših glava krstarili. To je za narod u ono vrijeme bila velika senzacija pa si samo moga vidjeti kako ih svjetina s izvinutim glavama prema nebu prati.
Platna padaju s reljefa
Nakon fra Pašalića mnoštvu se obratio vladin izaslanik veliki župan Travničke oblasti dr. Dušan Petrović. Njegov govor bio je kratak, ali u svakom pogledu korektan. Nakon završenog govora Petrović je otkrio spomenik skidajući platna koja su prekrivala reljef i prigodni natpis na spomeniku. U tom su trenutku limeni orkestri zajednički izveli hrvatsku himnu, a vojnici su ispalili počasne plotune. Nakon što je svečanost završila zrakoplovi su se spustili na Zgona, kamo je pohrlilo mnoštvo ljudi želeći vidjeti čudo neviđeno.
Nakon vladina izaslanika zanosan domoljubni govor održao je hrvatski književnik i član Družbe BHZ Milutin Mayer384Milutin Mayer (1874. – 1958.) bio je hrvatski pisac povijesnih romana, učitelj, društveni i općinski djelatnik. Mayer je bio član Družbe BHZ od njezina osnutka 1910. godine, a službu velikog meštra obnašao je od 1936. do 1941. godine. Kao djelatan član u Hrvatskom književnom društvu sv. Jeronima, istaknuo se kao jedan od najplodnijih jeronimskih pisaca. Objavio je religiozno-pučke povijesne romane u tradiciji popularne književnosti. Baštineći u njima koncepciju povijesnog romana Augusta Šenoe, inzistirao je na nacionalno-prosvjetiteljskoj komponenti te je obrađivao arhetipska mjesta hrvatskog identiteta. Bio je neobično plodan pisac koji je objavljivao kulturnopovijesne, putopisne, odgojno-obrazovne i prigodne zapise. Njegovi su najpoznatiji romani: Dolazak Hrvata, Pod franačkim jarmom, Posljednji kralj, Izdajica, Za krst časni i slobodu zlatnu, Štit kraljevstva hrvatskoga i Golgotske ruže. U putopisu S puta na Duvanjsko polje (1925.), očaran ljepotom Livna i livanjskog kraja, grad koji ga je podsjetio na Betlehem nazvao je milovidnim (Hrvatski biografski leksikon (1983. – 2026.), mrežno izdanje, pristupljeno 22. 5. 2026.; Mira Kolar-Dimitrijević. Prilog biografiji Milutina Mayera, učitelja u Svetoj Heleni i pisca povijesnih romana, Cris, god. VII., br. 1, Križevci, 2005., 73-88). kojeg je cjelokupno okupljeno mnoštvo burno pozdravilo. U nastavku izdvajamo nekoliko naglasaka iz njegova govora:
Veliki i slavni svanu danas dan za ovo lijepo Livno. Velik zato, jer danas njegovi požrtvovni građani i seljaci otkrivaju spomenik našem prvom hrvatskom kralju Tomislavu, junaku, državniku i vojskovođi, kakovih do njega nije bilo u Hrvatskoj, a kakvih je bilo poslije njega u kasnijim vjekovima također malo ravnih.
Ostatak Mayerova govora
Vaša hrvatska svijest i Vaša požrtvovnost slavi danas slavlje, jer Vi, eto, prvi u ponosnoj Bosni podižete vidljivi spomen na našeg prvog velikog i svetog kralja kako ga naziva narodna predaja.
U nastavku govora Mayer je istaknuo zasluge kralja Tomislava kao ujedinitelja Dalmatinske i Posavske Hrvatske, kao čovjeka milosrdnog srca koji je ljubio svoju braću te kao kralja i mirotvorca. Veći dio govora Mayer je posvetio Tomislavovim vojnim pobjedama nad Mađarima i Bugarima te pomoći koju je pružio srpskim županima nakon njihova poraza u ratu s Bugarima. Posebno je istaknuo kako je kruna svih Tomislavovih uspjeha pismo pape Ivana X. koji mu je poslao znakove uzvišene kraljevske vlasti. U završnom dijelu govora Mayer je naglasio:
Taj veliki spomen slavimo, eto, hrvatska braćo danas. Na spomen onih velikih i slavnih dana, vi se kao zahvalni sinovi sjećate velikoga našeg oca i prvog kralja i podižete mu u vašem lijepom Livnu ovaj krasni spomenik s njegovim likom. Dižući ovaj spomenik jasno i glasno zasvjedočavate da ste dostojni praunuci velikih pradjedova, da ste Hrvati, i da nema te sile, koja bi iz vaših čestitih i plemenitih srdaca mogla izbrisati svijetlo, časno i slavno ime hrvatsko! Budite i ostanite Hrvati, da vas ne budu proklinjale sjene vaših pradjedova i dajete svijetao primjer svima kako valja poštivati spomen na slavna djela naših velikih i junačkih pređa.
Nakon Mayera govorio je narodni zastupnik u Skupštini Kraljevine SHS i član predsjedništva HSS-a Stipe Matijević (1887. – 1972.). Posljednji je govorio vođa travničkog Hrvatskog sokola dr. Niko Ljubičić. Na kraju ovog dijela svečanosti Pašalić je zahvalio svim govornicima na domoljubnim govorima, gostima i narodu na lijepom držanju, da je svečanost u miru, redu i dostojanstvu protekla, kako dolikuje ovakovim narodnim manifestacijama.
Banket, sokoli, akademija
U trinaest i pol sati u prostorijama društva „Dinara“ priređen je banket za više od dvije stotine uzvanika na kojem je održano još nekoliko domoljubnih govora.
Oko četiri sata poslijepodne započela je pučka svečanost na zemljištu Mije Kaića (tzv. Ograda), kod današnjeg Partizanskog spomen-groblja. Tom su prigodom hrvatska sokolska društva iz Bugojna i Travnika izvela uspješne sokolske vježbe. U pučkoj svečanosti sudjelovalo je i staro i mlado.
Narod je nastavio svoje kolo i igranke do pred zapad sunca.
Nogomet: Troglav i SAŠK
U subotu, 4. rujna, i nedjelju, 5. rujna, odigrane su nogometne utakmice između momčadi Troglava i SAŠK-a. U obje utakmice očekivano je pobijedila sarajevska momčad. U prvoj utakmici rezultat je bio 6 : 1, a u drugoj 6 : 0. Utakmice je uspješno sudio nogometni sudac iz Sarajeva Leo Strauss. Gosti iz Sarajeva dočekani su i ispraćeni vrlo srdačno.
U nedjelju navečer u domu društva „Dinara“ održana je akademija na kojoj je kaštelanska limena glazba izvela hrvatske davorije, dok je „Dinarin“ mješoviti zbor otpjevao nekoliko pjesama. Izaslanik Družbe BHZ održao je predavanje pod naslovom „Tomislav, njegovo doba i zasluge za ujedinjenje Hrvata“.
Sutradan su gosti odlazili.
Iznimno uzorno organizirana svečanost otkrivanja spomenika može se promatrati kao metafora u kojoj su bile zgusnute brojne poruke, pa i one političke, u kojima se zrcalila tadašnja društveno-politička stvarnost. Istodobno ta je svečanost bila moćno sredstvo utjecaja na javno mišljenje te stoga i snažno sredstvo političkog djelovanja.
Sjećanje zapisano 1950.
Najcjelovitiji opis događaja vezanih za proslavu donio je fra Jako Pašalić u svom rukopisu nastalom 1950. godine pod naslovom Quaedam memorabilia. Iako je rukopis nastao 24 godine nakon proslave, usporedbe s tekstovima objavljenim u tadašnjem tisku, sačuvanim fotografijama i drugim dokumentima otkrivaju da su Pašalićeva sjećanja vrlo vrijedno i pouzdano svjedočanstvo o ovom događaju.
Dan kako ga je zapamtio fra Jako
Već ranim jutrom gosti nadolaze sa svih strana i neka pjevačka društva u svečanim odorama s glazbom i pjevanjem ulaze u grad okićen ćilimima na prozorima i hrvatskim zastavama, dočekuje ih razdragano Hrvatsko pjevačko i glazbeno društvo „Dinara“ s glazbom i hrvatskom pjesmom, obostrano se hrvatska braća pozdravljaju hrvatskom pjesmom, veselim pogledima, toplim zagrljajima i stiskanjem junačkih desnica.
Kada je tako sve bilo gotovo na dani znak odsvirala je „Dinara“ hrvatsku himnu „Lijepa naša domovino“, koju su svi stojeći otkrivene glave saslušali. Poslije izvedene himne popeo sam se na najvišu stepenicu podija spomenika nakićen hrvatskom trobojnicom preko ramena kao štolom i započeo govor s povišenim glasom koliko me je grlo nosilo, ali da mi je glas bio kao jerihonske trublje, ne bi me mogli svi čuti. Sadržaj je govora bio historijat krunidbe moćnog hrvatskog kralja Tomislava na Duvanjskom polju, a koji je bio okružen velikašima i velmožama hrvatskim, a tako bio moćan i jak na kopnu i moru, da se mjerio sa Engleskom. Ali kada sam prešao u govoru na poruke, koje nam ovom zgodom donose gorske vile iz svih krajeva Hrvatske, Slavonije, Istre, Dalmacije, Bosne i Hercegovine, govor je bio kićen, srdačan i zanosan, jer je u mašti prikazano kako se ovi krajevi na usta svojih vila natječu, koji će nam više iskazati bratske ljubavi i simpatija, a ne ću se prevariti, da su uistinu tako i osjećali, što su mnogi od tih i pokazali svojom prisutnošću i vatrenim govorima.
Lako je govoriti kada je srce razdragano, pa kad sam se gostima pri kraju govora srdačnim i toplim riječima zahvalio na posjetu, kojim su uveličali ovu našu proslavu, ubrao sam aplauz koji nije tek konvencionalan, nego iskren, što se je vidjelo iz razdraganih pogleda i cijelog njihova držanja.
Poslije moga govora održao je dulji govor jedan radićevac iz Zagreba glorificirajući patriotizam livanjskih seljaka, kojima donosi pozdrave predsjednika Stjepana Radića, koji nije mogao zbog službenih poslova doći na ovu hrvatsku proslavu kako je želio. Nakon toga je „Dinara“ izvela himnu „Lijepa naša domovino“! I s ovim je kod spomenika završena službena proslava. Veliki je banket održan u velikoj dvorani „Dinare“, na kojem je bilo do 200 odličnih uzvanika. Moj mi je tajnik Josip Đogić donio popis glavnijih i odličnijih uzvanika, čija sam imena na pročelju stola pročitao i njih i sve ostale skupa u pozdravnom govoru pozdravio i zahvalio im se na počasti koju su nam iskazali svojim dolaskom ne žaleći ni truda ni troška i tako uzveličali ovu našu proslavu. Zaželio sam im ugodan boravak i zabavu među nama. Banket je bio obilan s probranim jelima uz razne vrste vina i piva po volji. Posluga je izvrsno organizirana pa je sve odlično funkcioniralo, a gosti su bili vrlo raspoloženi. Mnoge su nazdravice održane i mnogi pozdravni brzojavi od mnogih hrvatskih rodoljuba i političara stigli i pročitani.
S ovim je završena ova naša uistinu u svemu uspješna proslava, koja je zasjenila one prve dvije ovdje opisane proslave u svakome pogledu.393Odnosi se na proslave otkrivanja spomenikâ caru i kralju Franji Josipu I. i kralju Petru Karađorđeviću u Livnu.
Od sva tri ona spomenika samo se još u gradu koči spomenik hrvatskoga kralja Tomislava!
A, dokle?
Nastavak 2 izlazi u ponedjeljak, 19. listopada
Prvi grad u BiH s uličnim tablama, ali na njemačkom
Javit ćemo vam e-mailom kad izađe. Jedan nastavak tjedno, zadnji 14. prosinca.
E-mail koristimo samo za to. Privatnost