Narod je htio kip, odbor je predložio obelisk
Odbor za proslavu tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva u pismu upućenom 14. kolovoza 1925. Družbi BHZ predložio je podizanje spomenika u formi obeliska s reljefom.
U okrilju „Dinare“ začeta je inicijativa o proslavi tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva u Livnu. Odluku o obilježavanju tog jubileja i gradnji spomenika kralju Tomislavu donijelo je vodstvo društva303Vodstvo i članovi „Dinare“ bili su izvrsno informirani o događajima u državi jer je društvo preko svoje čitaonice redovito primalo šest do osam dnevnih listova iz Splita, Sarajeva, Zagreba i Beograda. na sjednicama u srpnju 1925. godine,304Zgrada društva „Dinara“ srušena je u savezničkom bombardiranju Livna 28. i 29. svibnja 1944. Tada je uništeno vrijedno arhivsko gradivo, knjižnica, umjetničke slike, zbirka oružja, raritetni dokumenti, kazališni kostimi te druge vrijednosti. Stjecajem okolnosti sačuvano je tek nekoliko dragocjenih dokumenata. o čemu svjedoče i sjećanja spomenutog fra Jake Pašalića:305Fra Jako Ivan Pašalić (1877. – 1960.) rođen je na Brini (Livno), u neposrednoj blizini franjevačkog samostana na Gorici, u kojem je i umro.
Ja sam tada bio župnik u Vidošima. Jedno poslijepodne dođe mi u Vidoše deputacija hrvatskog pjevačkog društva „Dinara“ na čelu sa svojim predsjednikom Antom Tadićem pok. Nine i zamoli me, da se primim predsjedništva odbora za podignuće spomenika, uz izričitu izjavu da sve onako izvedem kao i prigodom podignuća spomenika kralju Petru Karađorđeviću. Spremno sam se primio te dužnosti i s većim se žarom dao na posao da nam ovaj pothvat što bolje uspije i svečanije se obavi.
Tada je dogovoreno da se u prostorijama „Dinare“ održi sastanak uglednijih građana, seoskih knezova i prvaka, koji je uz golem odaziv i organiziran potkraj srpnja 1925. Na tom skupu izabran je Odbor za proslavu Hiljadugodišnjice Hrvatskog Kraljevstva u Livnu. Za predsjednika odbora izabran je fra Jako Pašalić, za potpredsjednika Anto Tadić,307Anto Tadić (Livno, 1865. – 1939.) bio je jedan od osnivača društva „Dinara“, njegov dioničar, član i predsjednik. Na lokalnim je izborima osvojio mandat gradskog vijećnika te je preuzeo ulogu potpredsjednika gradskog vijeća. Djelovao je kao dugogodišnji član Trgovačke i obrtničke komore u Sarajevu, a obnašao je i dužnost predsjednika livanjske podružnice Hrvatskoga radiše te banskog vijećnika Primorske banovine (Stipo Marković, Anto Tadić, Napredak, br. 2, Sarajevo, veljača 1940.; Jadranska straža, Split, 8. 1. 1940.). a za tajnika Josip Đogić.308Josip Đogić (Livno, 1898. – 1927.) završio je Trgovačku školu u Livnu. Nakon Prvog svjetskog rata radio je kao službenik u Hrvatskoj trgovačkoj banci i štedionici u Livnu. Kao tajnik odbora vodio je cjelokupnu korespondenciju i računovodstvo u vezi s podizanjem i otkrivanjem spomenika (Jadranska pošta, br, 487, Split, 7. 3. 1927.).
Nakon što je izabran za predsjednika, fra Jako se obratio nazočnima i istaknuo:
Pred nama stoji veliki posao, koji će stajati mnogo truda i rada, mnogo žrtava i novca, ali ako budemo složni i zajedničkim silama pregnemo, sve će se to lako prebroditi, a složni moramo biti, jer se radi o ponosu i obrazu sviju nas bez razlike!
Josip Horvat Međimurec, 1941.
Što se zapravo zna o kralju Tomislavu
Ono što je Židovima kralj David, Englezima kralj Artur, Česima knez sveti Vjenceslav, Mađarima kralj sveti Stjepan, Hrvatima je kralj Tomislav, vladar iz davnih vremena koji je stekao mitski status i postao simbol nacionalnog identiteta i državnosti, odnosno povijesni lik čije ime i danas nose mnogi njegovi sunarodnjaci.
U hrvatskom je kolektivnom sjećanju kralj Tomislav najpopularniji vladar narodne dinastije iako o drugim vladarima i prije i poslije njega znamo znatno više. Posjedujemo čak šest kamenih natpisa s Branimirovim imenom, mnoštvo darovnica Petra Krešimira IV. te detaljno opisanu Zvonimirovu krunidbu u zavjernici papi Grguru VII. S druge strane o Tomislavu i njegovu dobu doznajemo iz pisma pape Ivana X. i akata splitskih crkvenih sabora, iz djela Historia Salonitana Maior, iz spisa bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta te iz Ljetopisa popa Dukljanina. Nemamo međutim nijedan ulomak s Tomislavovim imenom, nijednu njegovu darovnicu, a ni spomen o bilo kojoj njegovoj zavjetnoj crkvi.
Krunidba se prema latinskom tekstu Ljetopisa dogodila na Duvanjskom polju, a prema hrvatskoj redakciji na Livanjskom polju. Ne ulazeći dublje u tu problematiku, valja reći da je ondašnja javnost bila uvjerena da je na Duvanjskom polju okrunjen 925. godine kralj Tomislav i da je te godine uspostavljeno Hrvatsko Kraljevstvo. Povijesna istraživanja pokazala su da je podatak o krunidbi na Duvanjskom polju ipak utemeljen na previše pretpostavki.
Nesumnjivo, Tomislavovim kraljevskim naslovom hrvatska kneževina uzdignuta je na razinu kraljevine. Zbog dragocjenih podataka iz djela Historia Salonitana i njezina dodatka Historia Salonitana maior vremenski okvir tog ključnog događaja smješten je između 914. i 925. godine. Naime još 914. godine ona je imala status kneževine jer Toma Arhiđakon u Historia Salonitana bilježi da je nadbiskup Ivan upravljao splitskom Crkvom te 914. godine, u vrijeme kneza Tomislava (Tamislavus dux). S obzirom na to da je papa u svojem pismu iz 925. Tomislava počastio kraljevskim naslovom, vjeruje se da je Hrvatska najkasnije te godine postala kraljevstvo.
Zašto baš Dinara
Pišući o posljednjim godinama osmanske uprave u Bosni i Hercegovini, povjesničar Milorad Ekmečić navodi da u njoj nije bilo znatnijeg hrvatskog građanstva koje bi nadomjestilo vodeću ulogu sveštenstva. Jedini krajevi gdje je bilo hrvatskih trgovaca bili su Travnik i Livno.
Osnivajući 1891. godine jednu od prvih hrvatskih čitaonica u Bosni i Hercegovini te 1897. slavno Hrvatsko pjevačko i glazbeno društvo „Dinara“, livanjski su Hrvati dali golem doprinos razvoju nacionalne svijesti i kulture u zemlji.301Iako se u knjižici Hrvatsko glazbeno pjevačko društvo „Dinara“ u Livnu (Zagreb, 1909., 11) navodi da čitaonica nije smjela nositi hrvatsko ime, zanimljivo je da je zadarski Narodni list (br. 71, od 5. 9. 1891.) donio kratku vijest sljedećeg sadržaja: U Livnu otvorena je prošlih dana narodna čitaonica, pod imenom „Hrvatska čitaonica“. Slava Livljanim! Društvo je ubrzo postalo središnje prosvjetno i kulturno žarište lokalne zajednice.
„Dinara“ je bila matica i osnivač svih hrvatskih ustanova te rasadnik korisnih nacionalnih i kulturnih inicijativa u svom kraju. Pod njezinim okriljem nastale su gotovo sve hrvatske udruge u Livnu: Hrvatsko potporno društvo (kasnije Napredak), Hrvatska trgovačka banka i štedionica, Hrvatski sokol, Hrvatski radiša, Hrvatska žena i brojna druga.
Sjede slijeva: Milka Cvitan, Paula Tadić, Katica Mamić, Tonka Kaić, Milka Tadić, Jakov Kaić (zborovođa), Zora Milorad, Milka Kolumbus, Anka Vilić i Katica Tadić.
U drugom redu stoje slijeva: Milka Rimac, Pavka Kolumbus, Sofija Deronja, Roza Dolić, Ivka Tadić, Pero Sučić, Ljeposava Tadić, Krešo Kaić, Elza Marković i Mato Vujanović.
U trećem redu stoje slijeva: Augustin Perković, Mato Juranić, Mirko Rimac, Jozo Kaić, Mato Mandić i Tonko Tadić.
U četvrtom redu stoje slijeva: Stjepan Džal, Ljuban Meštrović, Ljuban Tadić, Jozo Kasalo, Pavo Džalto, Anto Rimac, Stipo Tadić, Mato Kaić i Mirko Tadić
Zmajevci u Livnu 1924.
Družba BHZ kulturna je udruga utemeljena na načelima prijateljstva, bratstva, dragovoljnosti, kolektivnog rada i odlučivanja, a cilj joj je čuvanje i obnavljanje hrvatske kulturne baštine te oživljavanje uspomena na povijesne događaje i zaslužne Hrvate. Družbu su u Zagrebu utemeljili 16. studenog 1905. Emilij Laszowski249Emilij pl. Laszowski Szeliga (1868. – 1949.) bio je hrvatski povjesničar, arhivist, pravnik te istaknuti kulturni i javni djelatnik. Na čelu Družbe BHZ bio je od 1906. do 1935. godine. i Velimir Deželić težeći političkoj neovisnosti ove izrazito hrvatske i domoljubne udruge. Znakom Družbe postao je zlatni zmaj zelenih krila koji čuva štit s povijesnim hrvatskim grbom, a njezin je zaštitnik sveti Juraj.
Nakon polaganja temeljnog kamena za baziliku u Duvnu, izaslanstvo Družbe BHZ uputilo se u popodnevnim satima 8. srpnja 1924. u Livno. U njegovu sastavu bili su književnik Milutin Mayer, kao opunomoćeni zastupnik velikog meštra Laszowskog, te Stjepan Podhorsky, Dragutin Mlinarić i Zvonimir Štauduar. U Livnu su se susreli s istaknutim pojedincima iz hrvatskih društava i ustanova: „Dinare“, Napretka, Hrvatskog radiše i Hrvatske trgovačke banke i štedionice Livno. Bio je to za Livnjake koristan susret jer su upravo ti pojedinci sljedeće godine imenovani u Odbor za podizanje spomenika kralju Tomislavu u Livnu.
Burna jubilarna 1925.
Nakon stupanja Obznane na snagu kotarske su upravne vlasti obavijestile sve istaknutije političke djelatnike, ponajprije hrvatske narodne zastupnike i predsjednike organizacija HRSS-a, da ne smiju napuštati mjesto svog prebivališta. I u Livnu su pretražene kuće te je uhićeno nekoliko istaknutih članova HRSS-a.229Pravda (br. 3, Sarajevo, 4. 1. 1925.) objavila je vijest da je veliki župan Travničke oblasti dr. Dušan Petrović došao u Livno i naredio da se uhite Anto N. Tadić, Josko Tadić, dr. Matija Glasnović i Ante Ažametović istaknuti članovi HRSS-a. Kod spomenutih livanjskih građana provedene su i kućne premetačine.
Ubrzo je uhićeno vodstvo stranke, a Stjepan Radić priveden je 6. siječnja 1925. U veljači iste godine održani su parlamentarni izbori. Iako je rad HRSS-a bio zabranjen, stranci je dopušteno isticanje kandidacijske liste. Izborni su rezultati pokazali da je režim pogrešno procijenio. HRSS je osvojio 67 zastupničkih mandata, što je prisililo vodstvo Narodne radikalne stranke (NRS), kao tada najjače političke organizacije u zemlji, na pregovore s pritvorenim Radićem radi rješavanja državne krize.
Stjepan Radić prihvatio je pregovore smatrajući da njima može postići ustavne promjene i riješiti hrvatsko pitanje. Tako je jubilarna 1925. godina započela burno te je bila tek uvod u dinamična politička zbivanja koja su obilježila njezin nastavak.
Budući da je kraljevski dvor nastojao proslavu tisućgodišnjice staviti u službu državnog jedinstva i jugoslavenske ideologije – jer je u svjetlu ujedinjenja kralj Aleksandar smatran sljednikom kralja Tomislava – neke su formalne i neformalne manifestacije upriličene i u drugim područjima Kraljevine SHS. U okviru toga podignuto je oko dvije stotine spomen-obilježja u čast kralja Tomislava, a njegovo je ime dobio velik broj ulica i trgova.
Četrdeset tisuća dinara
Mi smo započeli akciju za nabavu sredstava i računamo, da ćemo moći sakupiti iznos od cca Din 40.000, te smo izabrali i mjesto za podignuće kakova spomenika.
Narod našeg kraja zagrijan je da bi morao bezuvjetno biti kakav lik, nu, računajući, da to ne bi bilo moguće za ova sredstva i u kratko vrijeme načiniti, držimo, da bi zgodnije bilo podignuti obelisk ili kakav relief.
Pismo su na memorandumu društva „Dinara“ poslali predsjednik Pašalić i tajnik Đogić, a sadržaj otkriva da je u odbor imenovan velik broj članova, uključujući predstavnike svih hrvatskih društava u Livnu i seljaštvo livanjskog kotara (vjerojatno seoskih knezova). Na temelju podataka iz dokumenta i Pašalićevih sjećanja, broj članova odbora iznosio je između dvadeset i dvadeset pet.
Ostatak pisma od 14. kolovoza
Na Vašu inicijativu upućenu preko hrvatskog episkopata, konstituirao se je i u nas Odbor za proslavu Hiljadugodišnjice Hrv. Kraljevstva, u kom su odboru zastupani predstavnici sviju ovdašnjih hrv. društava i svekoliko hrv. seljaštvo livanjskog kotara. Plenum toga odbora, na svojoj prvoj sjednici zaključio je, da se ova proslava održi pod Vašim pokroviteljstvom, a ujedno da Vas se najtoplije zamoli, da biste nam za ovu proslavu dali zgodnu ideju, pa da proslava uspije što dostojnije i veličanstvenije.
Stoga Vam privojno dostavljamo tloris situacije gdje bi želili spomenik podignuti, pa Vas molimo, da biste to dali braći stručnjacima, da poziciju pregledaju i naprave nam zgodan nacrt.
Stvar svakako prepuštamo Vama i molimo ponovno, da biste nam spremili nacrte, a da bismo mogli započeti sa pripremama i da bismo ustanovili sam dan proslave, jer obzirom na naše prilike želili bi svakako, da to bude koncem id. mj. ili pak početkom listopada o. g.
Čujemo napokon, da brat arh. Podhorski češće posjećuje Duvno radi nadziranja gradnje Spomen-crkve, pa bi ga molili – u koliko će naskoro opet ići u Duvno, da nam se navrati, jer bi onda stvar brže svršili na licu mjesta. I previše bi nas zadužio, kad bi eventualni svoj put malo ubrzao...
Priopćujući Vam gornje, držimo, da ne griješimo što se na Vas obraćamo i pouzdano se nadamo, da ćete nam molbi udovoljiti, pa u očeku cij. Vašeg što skorijeg odgovora bilježimo se odličnim štovanjem.
Odbor je već početkom kolovoza 1925. odlučio gdje će podignuti spomenik (…te smo izabrali i mjesto za podignuće kakova spomenika). Bio je to nekadašnji Stojan Platz koji je gradsko vijeće Livna 1919. godine preimenovalo u Zrinski trg. Osim odabira lokacije, odbor je osmislio i rješenje spomenika u obliku obeliska.311Izvorno su slavili faraone i sunčevu svjetlost, a ta je forma prisutna i u srednjovjekovnoj bosanskohercegovačkoj tradiciji. Najpoznatiji je primjer četiri metra visok obelisk kralja Tvrtka u selu Bakići kod Olova.
Pismo i tri brzojava
Budući da nije stizao odgovor na pismo od 14. kolovoza 1925., Hrvatsko pjevačko i glazbeno društvo „Dinara“ uputilo je 27. kolovoza brzojav Družbi BHZ s upitom je li primljeno pismo odbora u vezi s livanjskom milenijskom proslavom te što je do tada Družba poduzela.
Budući da na požurnicu i dalje nije stigao odgovor, uslijedila su dva nova brzojava iz Livna 31. kolovoza 1925. Prvi je opet poslala „Dinara“: Molimo svakako brzojavite vašu odluku radi naše proslave, jer stvar zakašnjuje!
Drugi brzojav poslao je potpredsjednik odbora Anto Tadić na adresu Hrvatskog radiše316Hrvatski radiša bio je najpoznatije hrvatsko gospodarsko i dobrotvorno društvo u prvoj polovici 20. stoljeća. Društvo je osnovano 1903. godine u Zagrebu radi školovanja i zapošljavanja siromašnih hrvatskih mladića u obrtu i trgovini te ublažavanja gospodarskog propadanja sela. u Zagrebu i njegovu ravnatelju Vilimu Kvaterniku:
Molim interveniraj kod Zmajevaca radi livanjske proslave hrvatskoga milenija, jer nemamo na pismo i brzojav nikakva odgovora. Brzojavi rezultat!
Kvaternik je brzojavio Anti Tadiću istog dana u 22 sata: Ove srijede [2. rujna, nap. a.] sjednica Zmajevaca za Livno. Na toj je sjednici odlučeno da se izrada nacrta spomenika povjeri Otu Munderu, uglednom zagrebačkom graditelju i tadašnjem predsjedniku Udruge graditelja Kraljevine Jugoslavije.
Tri nacrta iz Zagreba
Družba BHZ poslala je 3. rujna brzojav društvu „Dinara“ sljedećeg sadržaja: Nacrt za Livno slijedi. Obelisk od granita deset metara visok. Ostalo pismeno. Već nakon dva dana, 5. rujna, Munder na adresu Josipa Đogića šalje pismo s tri priloga u kojem daje sva potrebna objašnjenja uz tri nacrta spomenika koje je dostavio odboru za proslavu:
Prema zaključku našeg meštarskog zbora „Braće Hrvatskog Zmaja“ šaljem Vam nacrt „obeliska“ koji bi se imao postaviti u spomen tisućugodišnjice krunisanja Hrvatskog Kralja Tomislava u Livnu.
Obelisk je osnovan od kamena /:ako je moguće od granita: u sveukupnoj visini od 1010.-cm. ili 10.10m. /: cote u nacrtu III. označene su u centimetrima, a risane u mjerilu 1:20:/
Svi bridovi su oštri. Za sam obelisk bilo bi poželjno, da je od jednog kamena što će teško biti moguće.
Obelisk bi se postavio na mjesto, kako je u položajnom nacrtu označeno, sa čelom prema cesti, koja vodi u Bugojno.
Ostatak Munderovih uputa
Obelisk je postavljen na tri stepenice, od koje je najdolnja 410 cm. /:4.10 m.:/ u kvadratu velika, druga odozdol 346.-cm. a treća 282.-cm. na kojoj je ploča u veličini od 162.-cm. u kvadratu. Na potonjoj ploči stoji obelisk, sa dolnjom površinom od 150.-cm. u kvadratu, 900.-cm visine, i gornjom površinom od 90.-cm. u kvadratu, zaoštrenje u šiljak je 39 cm. visoko.
Stepenice imadu visinu i to: prva odozdol 22 cm., druga 19cm, a treća 16 cm. visina. Nastup prvih dviju stepenica je 32 cm. dočim treće stepenice 60 cm. Ploča ispod obeliska je 14 cm. visoka i imade iztaknuće od 6 cm. Pojedini dijelovi imadu biti od što većih komada tako, da čim manje režaka bude.
Čelo obeliska prema toj cesti bio bi nacrt označen pod I. sa elispom u obelisku, u kojoj bi se smjestio relief Tomislava na protivnoj strani, bio bi naslov, nacrt sa oznakom II. a obe postrane strane ostale bi glatke, nacrt oznakom III. Ne bi li se izveo relief Tomislavov, onda bi se na čelnu stranu prema cesti vodećoj u Bugojno, smjestila strana sa naslovom /nacrt oznaka II/, a ostale tri strane ostale bi čiste.
Dan proslave izvolite što prije „Braći Hrvatskog Zmaja“ označiti /po svoj prilici oko polovice listopada/.
Munder je u novom pismu dodao dopune i objašnjenja o gradnji spomenika:
U savezu s mojim pismom od 5. ovog mjeseca čast mi Vam je jošte saopćiti, da se za obelisk mora načiniti temelj od betona ili kamena i to tako duboko da doseže tvrdo tlo.
Osim toga imao bi se spomenik postaviti za jedno 30 cm više od cestovnoga tla, a ova visina kosim nasipom izravnati.
Istog dana tajnik odbora Josip Đogić odgovorio je na Munderovo pismo od 5. rujna 1925.:
Mi ćemo se za ovu stvar glede samoga kamena raspitati u Dalmaciji, jer ga u Livnu ne možemo dobrog i trajnog dobiti, pa u koliko nam to ne uspije, morat ćemo se odlučiti za betonsku gradju, pošto tu u našem mjestu imamo tvornicu cementa.
U svemu i bez ikakovih preinaka usvajamo vr. Vaš nacrt, dok će nam najteže biti pribaviti relief Kralja Tomislava, te se u toj stvari obraćamo danas Hrvatskom Sokolskom Savezu i g. Vilku Šeferovu, tamo, koji je izradio plaketu Hrvatskog Radiše, pa bi li nam on mogao istu plaketu izraditi u poželjnom formatu, prema Vašem vr. nacrtu, naime u elipsi 100/120 cm.
Molimo Vas stoga najljepše, da biste nas preporučili meštarskom zboru Braće Hrvatskog Zmaja, da nas u željenom smislu potpomogne kod gore navedenih autora, pa da s odnosnim odgovorom požure, jer su ljepša vremena kod nas na izmaku.
Ovo pismo otkriva namjeru odbora da gradnju i svečano otkrivanje spomenika dovrši u jubilarnoj godini, no vrlo brzo se pokazalo da je taj plan neostvariv.
Dogodine, u podesnijem mjesecu
Komunikacija između odbora za proslavu i Družbe BHZ nastavljena je pismom Laszowskoga udruzi „Dinara“ od 17. rujna 1925.:
Pogledom na slavlje 1000 godišnjice Hrvatskoga Kraljevstva, koje nakaniste slaviti polovinom ili pred konac mjeseca oktobra o.g. slobodni smo predložiti, da bi se slavlje održalo dogodine u podesnijem mjesecu, jer moglo bi se desiti da nevrijeme u oktobru poremeti slavlje. Ne bi li se dalo slavlje kombinirati s posvetom duvanjske bazilike?
Držimo da i izrada spomenika ne može u to kratko vrijeme glatko uslijediti. Molimo da malo razmislite. Izvolite nam zaključak javiti.
Već sljedeće pismo upućeno Družbi BHZ 3. listopada 1925. otkriva da je bilo nemoguće organizirati proslavu do kraja godine. Odbor za proslavu tek je polovicom rujna odlučio da će spomenik graditi od bijelog bračkog kamena, a za narudžbu je ovlastio Antu Tadića. Njegove brojne poslovne veze i prijateljstvo s hrvatskim katoličkim svećenikom, arheologom i povjesničarem don Franom Bulićem (1847. – 1934.) u tome su bili od velike pomoći.
Klesari su kamene blokove za spomenik prema mjerama obrađivali na Braču (u Selcima ili Pučišćima)324Prema nepotvrđenim informacijama vađenje i obrada kamena ugovoreni su s Nikolom Štambukom, vlasnikom kamenoloma u Selcima na otoku Braču., nakon čega su ih brodari trabakulima prevozili u Split, a otuda su livanjski kirijaši konjskim zaprežnim kolima kamen dopremali u Livno. Taj je posao potpuno dovršen tek potkraj listopada 1925.
Šesnaest tisuća za reljef
Odbor je 3. listopada 1925. uputio novo pismo Družbi BHZ:
Mi smo već acceptirali nacrt gosp. Ing. O. Mundera, te smo pogodili i kamen za obelisk, koji će biti gragjen iz bijelog bračkog kamena, pa će ovaj materijal biti dovežen amo koncem ovog mjeseca. Najteže pak stvar stoji sa plaketom, jer nam umjetnik-slikar g. Vilko Šeferov326Vilko Šeferov (Mostar, 1895. – Zagreb, 1974.) bio je hrvatski slikar. traži za takav relief 100x120 cm Din 16.000, pa jer će nas kamen i ostalo mnogo koštati, to ne bismo mogli za plakatu dati nego Din 8. – 10.000. Stoga Vas uljudno molimo, da biste se sa gosp. Šeferovim stavili u kontakt, da bi nam u cijeni popustio.
Jako Kaić i Ivo Kerdić
Čast nam je s ovim listom predstaviti Vam gospodina Jaku Kaića,325Jako (Markov) Kaić (1900. – 1933.) završio je studij pravnih znanosti u Zagrebu. abs. tur. iz Livna, koji putuje u Zagreb svojim privatnim poslom, pa kako je ujedno član gornjeg Odbora, to ga upućujemo k Vama, da bi se glede ovomjesne proslave usmeno sporazumio.
Mi smo doduše dobili dozvolu od Hrvatskog Sokolskog Saveza, Zagreb, kojom dozvoljava, da može kipar g. Ivo Kerdić327Ivo Kerdić (Davor, 1881. – Zagreb, 1953.) bio je hrvatski kipar i medaljer. za nas povećati izragjeni znak Sokolskog sleta, nu o tom od g. Kerdića nijesmo primili nikakvih vijesti, pa Vas molimo, da biste uputili gosp. Kaića, da se i s ovim dogovori.
Radovi na izgradnji spomenika povjereni su livanjskom majstoru (zidaru) Tomi Čondiću (1883. – 1945.).329Tomo Čondić, sin je Joze „Joke“ Čondića i Marte r. Brdar. U Maticu krštenih župe Livno (1849. – 1883.), br. 439/1883., upisano je da je rođen u Rapovinama, a da su roditelji doseljenici iz Sviba (Imotski). Doseljenim Čondićima u livanjskom kraju prezime je u kasnijim upisima iz nepoznatih razloga upisivano oblikom Čondrić, koji je danas gotovo u potpunosti prevladao. Cement za betonske radove darovala je Tvornica portland cementa iz Livna. Gradnja spomenika započela je početkom studenog 1925.
Nakon što odbor nije postigao sporazum s Vilkom Šeferovim i Ivom Kerdićem, vodstvo je sklopilo preliminarni sporazum s kiparom Franom Cotom. Međutim odbor nije imao sreće ni s izborom Cote. Dostupni izvori ne otkrivaju što se ispriječilo te zašto sudionici nisu potpisali konačni ugovor. Uz posredovanje Družbe BHZ i preporuku kipara Ive Kerdića za izradu reljefa odbor je uspio angažirati hrvatskog kipara Emerika Imbru Sunka.
Nastavak 5 izlazi u ponedjeljak, 9. studenoga
Deset metara za tisuću godina
Javit ćemo vam e-mailom kad izađe. Jedan nastavak tjedno, zadnji 14. prosinca.
E-mail koristimo samo za to. Privatnost